Pogodnosti u izvršenju: izlazak, slobodan izlazak na rad i prekid kazne zatvora u Austriji

Pogodnosti u izvršenju su zakonom uređena odstupanja od zatvorenog izvršenja koja održavaju kontakt sa vanjskim svijetom i pripremaju ponovno uključivanje u društvo. One slijede unutrašnju logiku stepena: što je otpust bliži i što se zatvorena osoba pokazuje pouzdanijom, to se vezanost za zavod više može ublažiti. Nijedna od tih pogodnosti nije automatizam, svaka pretpostavlja povoljnu prognozu i odsustvo razloga koji bi joj se protivili.

Zajednički mjerilo je očekivanje da se pogodnost neće zloupotrijebiti. To očekivanje crpi se iz dosadašnjeg vladanja, stanja plana izvršenja (Vollzugsplan) prema § 135 StVG i konkretne životne situacije. Ko dokaže stabilnu vezu, radnu ili stambenu perspektivu i vladanje bez primjedbi, stvara osnovu na kojoj uprava zavoda (Anstaltsleitung) može donijeti pozitivnu odluku.

Važno je razlikovanje od elektronski nadziranog kućnog pritvora (elektronisch ueberwachter Hausarrest) i od uvjetnog otpusta (bedingte Entlassung). Pogodnosti se odvijaju unutar tekućeg izvršenja kazne i načelno ostavljaju izvršenje na snazi. One su često put kojim se prognoza potrebna za kasniji uvjetni otpust prema § 46 StGB uopće tek može izgraditi.

Izvođenje (Ausfuehrung) prema § 98 StVG je najuži oblik: zatvorena osoba napušta zavod pod stražom, na primjer za neodgodiv termin ili liječenje koje unutar zavoda nije moguće. Pogodno je za pojedinačne povode kod kojih pratnja ostaje neophodna.

Prekid izvršenja kazne (Unterbrechung) prema § 99 StVG dozvoljava odsustvo do osam dana. Dolazi u obzir posebno kod teške bolesti ili sahrane bliskih srodnika ili druge važne porodične stvari, a pod strožim uvjetima iz privrednih razloga kada preostala kazna ne prelazi godinu dana. Tokom prekida moraju biti osigurani smještaj i izdržavanje. O odobrenju odlučuje uprava zavoda, a o uračunavanju u kaznu sud za izvršenje (Vollzugsgericht).

Izlazak (Ausgang) prema § 99a StVG je redovna pogodnost bez pratnje: do dva puta u tromjesečju na najviše dvanaest sati dnevno, uz produženje do 48 sati kada je potrebno vrijeme putovanja. Uvjet je da kazna koju treba izdržati ne prelazi tri godine, da nema posebne opasnosti i da izlazak služi važnoj ličnoj, privrednoj ili pravnoj svrsi u smislu § 93 stav 2 StVG.

Ublaženo izvršenje (gelockerter Vollzug) prema § 126 StVG objedinjuje više stepena koji svi smanjuju stražu. Oni sežu od ograničenja ili ukidanja straže pri radu, preko rada izvan zavoda (Aussenbeschaeftigung), do slobodnog izlaska na rad (Freigang). Kod slobodnog izlaska na rad zatvorena osoba radi za poslodavca izvan zavoda bez neposredne straže i potom se vraća u zavod. Zbog te vanjske veze potreban je pristanak zatvorene osobe.

Pogodnost u tom obliku odobrava se samo kada za nju postoje pogodni uvjeti, kada mjera unapređuje svrhe izvršenja i kada se očekuje da se pogodnost neće zloupotrijebiti. Praktično to znači: održiva radna ili poslovna perspektiva, pouzdano vladanje u zavodu i plan izvršenja koji predviđa prelazak u ublaženi oblik.

Slobodan izlazak na rad često je posljednji korak prije uvjetnog otpusta. Ko mjesecima pokazuje da pouzdano radi izvan zavoda i uveče se vraća, daje sudu čvrstu osnovu za povoljnu prognozu. Zato se isplati stepene pogodnosti rano usidriti u planu izvršenja i izgradnju dosljedno dokumentirati.

Ako uprava zavoda odbije pogodnost ili opozove već odobrenu, to je odluka koja dira u prava zatvorene osobe. Protiv nje stoji pritužba (Beschwerde) prema § 120 StVG. Mora se podnijeti u roku od dvije sedmice od saznanja za odluku i načelno nema odgodno dejstvo. O pritužbama protiv odluka uprave zavoda, ako se ne ispravi, odlučuje sud za izvršenje (Vollzugsgericht) (§ 16 stav 3 StVG).

Daljnja pritužba Višem zemaljskom sudu u Beču (Oberlandesgericht Wien) dopuštena je samo kada postoji pravno pitanje od načelnog značaja (§ 16a StVG). Za praksu to znači: pritužba mora biti precizna. Ona napada nosivo obrazloženje odbijanja i izlaže zašto je zanijekani uvjet zapravo ispunjen, na primjer jer je preostala kazna ispod zakonske granice ili procjena opasnosti ne izdržava uvid u spis.

I kada pogodnost ostane uskraćena, stvar je rijetko konačna. Uvjeti se mijenjaju s napredovanjem kazne, s napretkom u terapiji i sa stabilnijom životnom perspektivom. Odbijen zahtjev može se kasnije ponovo podnijeti s boljom osnovom, zbog čega se isplati tekuće dokumentiranje vlastitog razvoja.