Razlozi za pritvor.

Osnovne pretpostavke istražnog pritvora

Istražni pritvor u Austriji smije se odrediti samo ako su istovremeno ispunjene dvije pretpostavke: osnovana sumnja (dringender Tatverdacht) na krivično djelo iz sudske nadležnosti i barem jedan razlog za pritvor prema § 173 st. 2 StPO (austrijski Zakonik o krivičnom postupku). Nedostaje li bilo koja od njih, pritvor je protupravan. Osnovana sumnja pretpostavlja znatno višu vjerovatnoću od običnog početnog osnova sumnje: prema stanju u spisu mora biti vjerojatnije da je osumnjičeni izvršio djelo nego da nije. Puka mogućnost počinjenja naravno nije dovoljna, sud mora odmjeriti teretne i oslobađajuće okolnosti i svoju ocjenu iznijeti u obrazloženju pritvora.

Tome se pridružuje načelo proporcionalnosti prema § 5 StPO. Istražni pritvor je ultima ratio: dopušten je samo kada se svrha pritvora ne može jednako postići blažom mjerom (gelinderes Mittel), uputom, jemstvom (Kaution) ili elektronskim nanogicom. Osim toga, trajanje pritvora ne smije biti nesrazmjerno kazni koju treba očekivati. Proporcionalnost se mora posebno ispitati pri svakoj odluci o pritvoru, ne samo prilikom prvog određivanja, nego i pri svakom ročištu kontrole pritvora i pri svakoj odluci o produženju. Što pritvor duže traje, to je mjerilo strože.

§ 173 st. 2 StPO, četiri razloga za pritvor

Zakon razloge za pritvor nabraja taksativno u tri tačke: tačka 1 opasnost od bijega (Fluchtgefahr), tačka 2 opasnost od koluzije (Verdunkelungsgefahr) i tačka 3 opasnost od ponavljanja djela i opasnost od izvršenja (Tatbegehungs- und Ausführungsgefahr). Opasnost od ponavljanja djela i opasnost od izvršenja sistematski su, dakle, zajednički smještene pod tačku 3; lit a do c obuhvataju opasnost od ponavljanja djela, lit d obuhvata opasnost od izvršenja. U praksi se razlikuju četiri samostalna razloga. Dovoljno je da konkretno postoji jedan od njih, obratno, i otpadanje jednog razloga koji je do tada nosio pritvor može opravdati puštanje, ako preostali razlozi ne stoje sami za sebe. Svaki razlog za pritvor mora biti obrazložen vezano za djelo i individualno; paušalno obrazloženje apstraktnom težinom optužbe nije dovoljno.

Četiri razloga se po svojoj strukturi jasno razlikuju. Opasnost od bijega i opasnost od koluzije štite tekući postupak: imaju spriječiti da se osumnjičeni izmakne pristupu tijela postupka ili da naruši dokaznu osnovu. Opasnost od ponavljanja djela i opasnost od izvršenja, naprotiv, služe preventivnoj zaštiti opće javnosti, odnosno određenih osoba, od daljnjih djela. Ko razumije sistematiku, brzo vidi koji razlog nosi u kojoj fazi postupka, i na kojem mjestu odbrana može konkretno započeti.

Opasnost od bijega (§ 173 st. 2 tačka 1 StPO)

Opasnost od bijega postoji kada određene činjenice upućuju na pretpostavku da će se osumnjičeni krivičnom postupku izmaknuti bijegom ili skrivanjem. Prema ustaljenoj sudskoj praksi sama očekivana visoka kazna nije presudna (OGH 13 Os 81/07x); moraju se pridružiti objektivni pokazatelji, primjerice pripremne radnje za bijeg, dokumentirani kontakti u inozemstvu ili konkretna sredstva i putevi za bijeg. Klasični pokazatelji su konkretna inozemna poveznica (državljanstvo, prebivalište ili imovina u inozemstvu) te nedostatak porodičnih i profesionalnih veza u Austriji.

Sama stranačka pripadnost nije dovoljna. Vrhovni sud (Oberster Gerichtshof) je razjasnio da i integracija u drugoj državi članici Evropske unije može govoriti u prilog vezama koje oborivaju pretpostavku (OGH 11 Os 31/08f): ko je u drugoj državi članici Evropske unije socijalno i profesionalno čvrsto ukorijenjen, jednako se malo može izmaknuti krivičnoj pravdi kao i osoba ukorijenjena u Austriji, jer evropski instrumenti pravne pomoći omogućuju pouzdano hapšenje.

Odbrana u praksi priprema čitav katalog dokaza: potvrdu o prebivalištu, ugovor o najmu ili zemljišno-knjižni izvadak, ugovor o radu s aktuelnom platnom listom, potvrdu poslodavca o trajanju radnog odnosa, školske potvrde za djecu, dokaze o skrbi za članove porodice. Što je mreža austrijskih veza gušće dokumentirana, to je teže obrazložiti opasnost od bijega. Tome se dodaju klasična sredstva osiguranja: polaganje putne isprave u sudu, redovno javljanje u policijskoj stanici i, kada to finansijske prilike dopuštaju, jemstvo (Kaution) usuglašeno sa sudom po iznosu i obliku.

Zakonska pretpostavka protiv opasnosti od bijega (§ 173 st. 3 StPO)

Odredba koja se u praksi često zanemaruje: § 173 st. 3 StPO sadrži zakonsku pretpostavku protiv opasnosti od bijega. Ako zaprijećena kazna za djelo nije veća od pet godina, osumnjičeni živi u urednim prilikama i ima stalno prebivalište u Austriji, vrijedi pretpostavka da opasnost od bijega ne postoji. U toj konstelaciji sud opasnost od bijega smije pretpostaviti samo ako su dokazive konkretne pripremne radnje za bijeg, primjerice dokazana kupovina avionske karte, pražnjenje stana, podizanje većih svota novca ili dokumentirane pripremne radnje u inozemstvu.

Za odbranu je ova pretpostavka oštro oružje. Ko može dokazati tri osnovne pretpostavke (zaprijećena kazna do pet godina, uredne prilike, stalno austrijsko prebivalište) okreće teret argumentacije: nije više osumnjičeni taj koji mora dokazivati svoje veze s Austrijom, nego tužilaštvo mora dokazati konkretne pripremne radnje za bijeg kako bi oborilo pretpostavku. Paušalne tvrdnje poput „s obzirom na zaprijećenu kaznu postoji opasnost od bijega" u pravilu ne nose protiv § 173 st. 3 StPO.

Opasnost od koluzije (§ 173 st. 2 tačka 2 StPO)

Opasnost od koluzije znači opasnost da će osumnjičeni dokaze uništiti, izmijeniti ili sakriti, uticati na svjedoke ili suokrivljene, ili ukloniti tragove. Razlog zahtijeva konkretne pokazatelje u tom pravcu; apstraktne mogućnosti zamislive u svakom postupku nisu dovoljne. To je tipičan razlog za pritvor rane istražne faze, dok je spis još tanak, svjedoci još nisu saslušani, a elektronski dokazi još nisu osigurani.

Jedno je izričito utvrđeno: poricanje ili šutnja nisu razlog za pritvor (OGH 12 Os 7/10m). Pravo na šutnju prema §§ 7 st. 2 u vezi s 49 tačka 4 StPO ne smije se vrednovati na štetu osumnjičenog. Ko se koristi svojim pravom uskrate iskaza, ne stvara time opasnost od koluzije; česti argumentacijski lanac „osumnjičeni šuti, dakle želi sakriti istinu, dakle prijeti koluzija" izvrće pravo na šutnju u njegovu suprotnost i pravno je neodrživ.

Upravo zbog toga opasnost od koluzije s napretkom postupka nosi sve manje. Ona po pravilu otpada nakon saslušanja svih glavnih svjedoka ili u slučaju sveobuhvatnog priznanja: jednom kada su svjedoci saslušani, nosači podataka vještačeni i pretresi završeni, naprosto više nema ničega što bi se moglo prikriti. Odbrana se obično ovdje i zahvata: dokazuje da su dokazi relevantni za istragu već osigurani i traži puštanje uz obrazloženje da je svrha pritvora postignuta. Kao blažu mjeru mogu zadovoljiti i konkretne obaveze osumnjičenog, primjerice predaja nosača podataka ili odricanje od kontakta s imenovanim svjedocima.

Bitan je i pogled na personalnu konstelaciju: opasnost od koluzije pretpostavlja da osumnjičeni stvarno ima mogućnost uticaja. Ako jedini teretni svjedok i sam sjedi u pritvoru ili živi u sasvim drugom životnom krugu, često nema stvarne mogućnosti uticaja. Jednako važno: opasnost od koluzije opravdava pritvor samo dok ozbiljno postoji. Ako je sud u kasnijem ročištu kontrole pritvora šematski produži, a da se dokazna situacija nije promijenila, to je klasična tačka napada u žalbi na pritvor (Haftbeschwerde).

Opasnost od ponavljanja djela (§ 173 st. 2 tačka 3 lit a–c StPO)

Opasnost od ponavljanja djela uređena je u tri varijante prema § 173 st. 2 tačka 3 lit a do c StPO. Lit a: nakon djela s teškim posljedicama postoji bojazan da će osumnjičeni počiniti daljnje djelo s teškim posljedicama usmjereno protiv istog pravnog dobra. Lit b: nakon djela s više nego lakim posljedicama postoji bojazan da će osumnjičeni takvo djelo ponoviti ili nastaviti, pod uvjetom da postoji relevantna ranija osuda ili je djelo počinjeno ponovljeno odnosno nastavljeno. Lit c: kod zaprijećene kazne veće od šest mjeseci postoji bojazan da će osumnjičeni takvo djelo počiniti, pod uvjetom da postoje dvije relevantne ranije osude za djela istog štetnog sklona.

Centralni pragovni pojmovi dodatno su uobličeni u sudskoj praksi. „Teške posljedice" obuhvataju smrt, tešku tjelesnu povredu u smislu § 84 StGB (Strafgesetzbuch / Krivični zakonik) i imovinske štete od oko 50.000 eura naviše; tendencija od BGBl I 2015/112 ide kod čistih imovinskih djela prema oko 300.000 eura. „Više nego lake posljedice" postoje kod tjelesne povrede s vremenom liječenja dužim od 14 dana, kod imovinskih šteta iznad granice bagatele te primjerice kod velike količine droge u smislu § 28b SMG (Suchtmittelgesetz / Zakon o opojnim sredstvima).

Same relevantne ranije osude ne nose razlog. Sud mora donijeti konkretnu prognozu i izložiti zašto baš u sadašnjoj situaciji postoji opasnost od ponavljanja. Važna tačka: presumpcija nevinosti prema čl. 6 EKLJP štiti od osuđujuće presude, a ne od prognostičke odluke. „Određene činjenice" na koje sud oslanja opasnost od ponavljanja djela mogu stoga obuhvatati i spoznaje iz tekućeg postupka ili dokumentirane ranije obrasce ponašanja, a da time ne povrijede presumpciju nevinosti.

Odbrana ovdje radi s dokazom promijenjenih životnih okolnosti: mjesto u terapiji, liječenje od ovisnosti, stabilno radno mjesto, porodična uključenost. Posebno težinu ima vremenska dimenzija: ranija osuda iz 2015. za prognozu današnje opasnosti od ponavljanja znači drugo od relevantne osude iz prošle godine. Bitna je i priroda aktuelne optužbe, jednokratan, situacijski incident slabije nosi prognozu daljnjih djela nego dokumentirana serija. Uspije li odbrana predočiti izdržljivu perspektivu za budućnost, s konkretnim terapijskim mjestom, pismom poslodavca o zaposlenju i stabilnim stambenim okruženjem, razlog često gubi nosivost. Dopunski u obzir dolazi elektronska nanogica, koja pri problematici ovisnosti uz terapijsku obavezu može postati djelotvoran instrument kontrole.

Opasnost od izvršenja (§ 173 st. 2 tačka 3 lit d StPO)

Opasnost od izvršenja uređena je u § 173 st. 2 tačka 3 lit d StPO i sistematski je varijanta opasnosti od ponavljanja djela, ali se u praksi ocjenjuje samostalno. Obuhvaćeni su dovršenje pokušanog djela ili izvršenje djela koje je stavljeno u izgled prijetnjom u smislu § 74 st. 1 tačka 5 StGB. Razlog, dakle, pretpostavlja određeno djelo koje je već stavljeno u izgled prijetnjom ili je već pokušano, tipično ozbiljnu prijetnju upućenu konkretnoj osobi.

U praksi opasnost od izvršenja rijetko je noseći razlog; najčešće se pojavljuje uz druge razloge i služi kao osiguranje u slučajevima u kojima su prijetnje dokumentirane. Gdje se argumentira, presudna je konkretnost najavljenog djela: kome osumnjičeni prijeti? Kojom radnjom? Koliko je najava uvjerljiva prema stanju u spisu? Opšte izljeve bijesa ili distancirane prijetnje u užarenoj situaciji u pravilu ne opravdavaju pritvor. Kao blaža mjera u obzir dolaze zabrana kontakta s ugroženom osobom, uputa na terapijsku obradu ili i elektronski nadzirani kućni pritvor.

Uslovno obligatorni istražni pritvor (§ 173 st. 6 StPO)

Kod posebno teških krivičnih djela § 173 st. 6 StPO propisuje uslovno obligatorni istražni pritvor. Ako je zaprijećena najmanja kazna od deset godina ili više, tipičan primjer je ubistvo prema § 75 StGB, mora se odrediti istražni pritvor. Ova obaveza otpada samo ako se isključenje svih razloga za pritvor može pretpostaviti s vjerovatnoćom koja graniči sa sigurnošću, što je vrlo visok prag.

I u ovim slučajevima ostaje načelo da je supstitucija blažim mjerama u načelu moguća. U praksi supstitucija rijetko dolazi do izražaja jer razlozi za pritvor kod najtežeg kriminaliteta po pravilu nose. Bez obzira na to, zahtjev za blažu mjeru i ovdje je dopušten i sud ga mora ozbiljno ispitati.

Važno za odbranu maloljetnika i mladih punoljetnika: § 173 st. 6 StPO se ne primjenjuje na ove osobe. §§ 35 st. 1b i 46a st. 2 JGG (Jugendgerichtsgesetz / Zakon o sudovima za maloljetnike) izričito isključuju uslovno obligatorni pritvor za maloljetnike i mlade punoljetnike, tako da i kod djela sa zaprijećenom najmanjom kaznom od deset godina vrijedi puni test proporcionalnosti.

Konkretnost i vezanost za pojedinačni slučaj

Kroz sve razloge provlači se ista zahtjevnost: obrazloženje mora biti konkretno, vezano za djelo i individualno. Rečenice poput „s obzirom na težinu optužbe postoji opasnost od bijega" ili „kod drogaških djela tipično postoji opasnost od ponavljanja" paušalna su obrazloženja i u pravilu ne izdržavaju žalbu na pritvor. Vrhovni sud zahtijeva bavljenje ličnim prilikama, konkretnim okolnostima djela i mogućim blažim mjerama.

Iz toga slijedi važna strateška tačka: uspije li odbrana uzdrmati i samo jedan od razloga dotad prihvaćenih, to može nositi puštanje, pod uvjetom da preostali razlozi ne stoje sami za sebe. Još češće put ne završava potpunim puštanjem, nego blažom mjerom: jemstvom, uputama, nanogicom. I to je potpun uspjeh. U praksi se isplati obje linije pripremati paralelno: žalba na pritvor sadržinski napada obrazloženje, a zahtjev za blažu mjeru istovremeno sudu nudi održivi izlaz koji može izabrati bez gubitka obraza.

Praktični savjet: Kada nekoliko razloga za pritvor postoje uporedo, besmisleno je u žalbi ili ustavnoj žalbi zbog povrede temeljnih prava (Grundrechtsbeschwerde) napadati samo jedan od njih. Osumnjičeni i tako ne bi mogao biti pušten, jer bi preostali razlozi ostali i dalje nosili pritvor. Žalba koja obećava uspjeh napada sve noseće razloge i mora za svaki pojedini izložiti zašto ili od početka ne nosi ili može biti zamijenjen blažom mjerom. Ko ovdje selektivno argumentira, propušta priliku za puštanje.

I rokovi su strogi. Žalba protiv prvog određivanja istražnog pritvora podnosi se u roku od 14 dana od dostave pismenog otpravka rješenja o pritvoru, koji se dostavlja najkasnije u roku od 24 sata od proglašenja. Za naknadne odluke prema § 176 st. 5 StPO rok se skraćuje na 3 dana od proglašenja. Propušteni rokovi su izgubljeni; sljedeća mogućnost napada otvara se tek na sljedećem ročištu kontrole pritvora.

Šta radi naša kancelarija

Odluku o pritvoru čitamo riječ po riječ, svaki pojedini razlog za pritvor stavljamo na provjeru i pripremamo konkretne protudokaze, od potvrde o prebivalištu preko potvrde o terapiji do osiguranja jemstva. Više o cjelokupnom postupku naći ćete na našoj tematskoj stranici o istražnom pritvoru; odbranu u glavnom postupku paralelno vodimo preko strafsachen.at.