Blaže mjere.

Proporcionalnost kao vodeće načelo

Austrijsko krivično procesno pravo poznaje jasnu hijerarhiju: lišenje slobode je posljednja, a ne prva mjera. § 5 StPO (Strafprozessordnung / austrijski Zakonik o krivičnom postupku) obavezuje sve istražne organe i sudove da odaberu zahvat koji svrhu jedva još postiže. Iz toga za istražni pritvor proizlazi dvostruka provjera: sud ne mora samo utvrditi da je razlog za pritvor iz § 173 st. 2 StPO, opasnost od bijega, opasnost od ometanja postupka (Verdunkelungsgefahr), opasnost od ponavljanja djela ili opasnost od izvršenja planiranog djela, zaista postoji; mora istovremeno obrazložiti zašto se ta svrha ne može postići blažom mjerom (gelinderes Mittel). Prepreka je tako formalno visoka, ali u praksi nosi onoliko koliko je branilac u stanju da na nju natovari.

Ovo načelo nije samo programatski iskaz: ono primorava sud na konkretnu prognozu. Pitanje nije da li je bijeg zamisliv, nego da li je poticaj za bijeg toliki da ga ni oduzimanje putnih isprava uz obavezu javljanja više ne može obuzdati. Pitanje nije da li bi osumnjičeni mogao uticati na svjedoke, nego da li zabrana kontakta ne bi bila dovoljna. Što branilac sudu konkretnije ponudi alternativu, to je tužilaštvu teže prikazati istražni pritvor kao bezalternativni. Upravo zato pitanje produženja pritvora često se odlučuje na materijalu koji u trenutku ročišta o pritvoru leži na stolu.

Demonstrativan, neiscrpan katalog

§ 173 st. 5 StPO nabraja tipične blaže mjere. Nabrajanje je demonstrativno, a ne iscrpno: istražni sudija nije ograničen na izričito navedenih devet naloga, nego može primijeniti i druge prikladne mjere, sve dok se time ne prelazi granica nepodnošljivih zahvata u ličnosna i temeljna prava osumnjičenog. Ova diskrecija pripada isključivo sudu. Kriminalistička policija nije ovlaštena samostalno odrediti niti proširiti blaže mjere prilikom hapšenja; § 172 st. 2 StPO joj takvu ovlast ne daje. Kombinovanje i prilagođavanje uslova ostaje dakle u nadležnosti sudskog ročišta, što prijedlog branioca čini odlučujućim čvorištem.

Mjerodavno je u svakom slučaju da li odabrana mjera, sama ili u kombinaciji, obara konkretan razlog za pritvor. Protiv opasnosti od bijega djeluju druge mjere nego protiv opasnosti od ometanja postupka; protiv opasnosti od ponavljanja djela opet druge nego protiv opasnosti od izvršenja planiranog djela. Sud smije mjere kombinovati, stupnjevati i tokom vremena prilagođavati. Tipični nalozi obuhvataju:

• Svečano obećanje da će se odazvati postupku (tačka 1): formalna izjava osumnjičenog da do pravosnažnog okončanja postupka neće se kriti, neće pobjeći i bez saglasnosti tužilaštva neće napuštati zemlju.
• Obećanje da neće ometati utvrđivanje istine (tačka 2): uvjeravanje da neće uticati na svjedoke ili dokaze i da će s učesnicima postupka korektno postupati.
• Obećanje da neće kontaktirati žrtvu i zabrana ulaska u stan kod nasilja u porodici (tačka 3): obaveza da se žrtvi ne približava i da s njom ne uspostavlja kontakt; dodatno zabrana ulaska i približavanja prema § 38a SPG (Sicherheitspolizeigesetz / Zakon o sigurnosnoj policiji) te privremena mjera prema § 382b EO (Exekutionsordnung / Zakon o izvršenju) kod nasilja u porodici.
• Nalozi o boravištu, kontaktima i konzumiranju (tačka 4): nalog da boravi na određenoj adresi, da izbjegava određene lokale, osobe ili mjesta susreta i da se uzdrži od alkohola ili drugih opojnih supstanci.
• Obaveza javljanja (tačka 5): periodično dolaženje u nadležnu policijsku stanicu, zavisno od poticaja za bijeg, dnevno, više puta sedmično ili sedmično.
• Oduzimanje putnih isprava (tačka 6): predaja pasoša, lične karte i po potrebi vozačke dozvole sudu ili policiji.
• Privremena uvjetna pomoć (tačka 7): određivanje uvjetne pomoći prema § 179 StPO, koja osumnjičenog prati, sudu izvještava i prati ispunjavanje obaveza.
• Jemstvo (tačka 8): osiguranje prema §§ 180 i 181 StPO koje pruža sam osumnjičeni ili treća lica; visina se određuje prema težini djela te prema ličnim i ekonomskim prilikama.
• Terapija i liječenje (tačka 9): započinjanje liječenja od ovisnosti ili psihoterapije, naročito kod djela vezanih za opojne supstance ili nasilje.

Jemstvo u detaljima prema §§ 180–181 StPO

Jemstvo je jedina blaža mjera koja može zamijeniti istražni pritvor i u onim slučajevima kada bi pritvor inače bio uvjetno-obavezno određen prema § 173 st. 6 StPO. Primjenjuje se, međutim, isključivo kada je opasnost od bijega jedini razlog za pritvor. Pridoda li se uz bijeg i opasnost od ometanja postupka, ponavljanja djela ili izvršenja planiranog djela, jemstvo ne zamjenjuje svrhu pritvora i kao samostalna mjera ne dolazi u obzir. Ovo ograničenje proizlazi iz funkcije jemstva: ono stvara ekonomski pritisak koji treba pretegnuti poticaj za bijeg, ali nema uticaja na mogućnost utjecaja na dokaze ili počinjenja daljih djela.

Sud određivanje jemstva mora razmotriti po službenoj dužnosti; prijedlog osumnjičenog nije neophodan, ali može učvrstiti prognozu. Kada je djelo za koje postoji sumnja zaprijećeno kaznom zatvora do pet godina, sud je čak dužan odrediti jemstvo prema § 180 st. 1 StPO, osim ako tome ne stoje na putu dodatni razlozi za pritvor. Visina se određuje prema težini djela uz lične, ekonomske i imovinske prilike osumnjičenog ili onoga ko jemstvo polaže. Prenisko jemstvo promašuje svrhu; jemstvo čija ekonomska težina osumnjičenog stvarno ne pritišće također. Praksa stoga zahtijeva jasnoću o porijeklu i raspoloživosti sredstava: jemstva iz nejasnih izvora sudovi po pravilu odbijaju.

Jemstvo propada ako se osumnjičeni odupire daljem postupku ili nastupu izrečene kazne zatvora (§ 181 st. 1 StPO). Sama povreda zabrane boravišta ili prateće smjernice ne dovodi automatski do propasti, ali može voditi novom hapšenju i ponovnoj ocjeni. Pojave li se novi razlozi za pritvor uz opasnost od bijega, primjerice početak djelovanja na svjedoke ili konkretna opasnost od ponavljanja djela, osumnjičeni može biti uhapšen i pored položenog jemstva; jemstvo u tom slučaju biva oslobođeno i vraća se onome ko ga je položio. Ko jemstvo predlaže, treba razumjeti ovu mehaniku: ona štiti novac od propasti u konstelacijama u kojima blaža mjera od početka ne bi mogla nositi teret.

Međupritvor prema § 173 st. 4 StPO

§ 173 st. 4 StPO uređuje posebnu konstelaciju: ako se istovremeno protiv osumnjičenog ima izvršiti druga kazna zatvora ili upravnopravna kazna lišenja slobode, odluka o istražnom pritvoru ostaje na snazi, ali tok pritvorskih rokova miruje. Tokom ovog međupritvora (Zwischenhaft) ne provode se ročišta o pritvoru po službenoj dužnosti; nakon završetka izvršive kazne istražni pritvor ponovo oživljava, a rokovi nastavljaju teći. Razdoblja međupritvora ne uračunavaju se u maksimalne rokove iz § 178 StPO. Odredba je praktično značajna za osumnjičene koji uz tekući istražni pritvor imaju novčanu kaznu pretvorenu u zamjensku kaznu zatvora ili kojima predstoji izvršenje druge otvorene kazne zatvora. Za odbranu to znači: prijedlog za puštanje uz blaže mjere u ovoj konstelaciji ne treba odgađati, nego ga prilagoditi izmijenjenoj situaciji, jer razlog za pritvor traje tokom međupritvora i argumentacija nosi i nakon njegovog isteka.

Jasno razgraničenje od elektronski nadziranog kućnog pritvora

U javnoj percepciji elektronski nadzirani kućni pritvor, često jednostavno nazvan „narukvica", redovno se ubraja u blaže mjere. Pravno je to netačno. Kućni pritvor prema § 173a StPO nije blaža mjera u smislu § 173 st. 5 StPO, nego poseban oblik izvršenja istražnog pritvora. Vrhovni sud je to više puta potvrdio (12 Os 102/17t; 15 Os 165/10v); i vodeći komentar Kirchbacher/Rami uz § 173a StPO odredbu nedvosmisleno tretira kao oblik izvršenja. Sistemski bi norma pripadala četvrtom odsjeku StPO-a, koji uređuje izvršenje, a ne trećem, koji uređuje određivanje pritvora i u kojem se danas nalazi.

Iz ove sistemske kvalifikacije proizlazi jasan redoslijed ispitivanja: sud mora najprije procijeniti je li blaža mjera prema § 173 st. 5 StPO dovoljna da osigura svrhu pritvora. Tek ako je odgovor odričan, kućni pritvor uopće dolazi u obzir, i to ne automatski, nego pod samostalnim uslovima: prijedlog osumnjičenog ili tužilaštva, prebivalište u zemlji, uređene životne prilike, saglasnost s elektronskim nadzorom i stan podoban za njega. U praksi su istražni sudije suzdržani s ovom odlukom. Ako postoji razlog za pritvor i blaže mjere nisu dovoljne, opasnost po pravilu ne može biti djelotvorno otklonjena ni kućnim pritvorom. Literatura otvoreno govori o „osobitim rezervama" istražnih sudija prema elektronski nadziranoj varijanti. Za prijedlog branioca to znači: najprije pažljivo iznijeti blaže mjere, a tek potom kućni pritvor dodati kao sekundarni korak, a ne obrnuto.

Prijedlog i ocjena po službenoj dužnosti

Osumnjičeni i njegov branilac mogu u svako doba predložiti da se istražni pritvor zamijeni blažim mjerama ili da se uopće ne odredi. Sud je osim toga dužan po službenoj dužnosti (von Amts wegen) na svakom ročištu o pritvoru, dakle pri prvom određivanju, pri svakoj kontroli pritvora (Haftprüfung) i pri svakom produženju, provjeriti da li se svrha pritvora u međuvremenu može postići drukčije. Jednom određena blaža mjera ostaje na snazi sve dok je svrsishodna. Prekrši li osumnjičeni nalog, primjerice nepoštivanjem obaveze javljanja ili kršenjem zabrane kontakta, istražni pritvor se može naknadno odrediti, odnosno prethodno odgođeni pritvor se može izvršiti. Blaža mjera nije, dakle, milost, nego predujam povjerenja s jasno određenim obavezama.

U praksi se prognostička slika tokom istrage često mijenja: svjedoci se ispituju, dokazi se osiguravaju, dijelovi spisa se zatvaraju. Time se često smanjuje i opasnost od ometanja postupka na koju se prvobitna odluka o pritvoru oslanjala. Upravo tu promjenu koristi pažljivo vođen postupak puštanja. Ko stalno dokumentuje koji razlog za pritvor u kojem trenutku koliko nosi, na sljedećoj kontroli može nastupiti s konkretnim argumentima. Na kraju, dakako, odlučuje sud; ali bez pripremljenog protuprijedloga istražni pritvor ostaje jednostavno udobnija opcija.

Kombinacija i praksa

U sudskoj praksi rijetko se posiže za jednom jedinom mjerom. Uobičajena je kombinacija: oduzimanje putnih isprava plus obaveza javljanja plus nalog o boravištu, primjerice, opasnost od bijega obara odmah na tri mjesta. Tamo gdje postoji opasnost od ponavljanja djela, ponekad se dodaje zabrana kontakta ili nalog na terapiju; gdje se radi o finansijskim deliktima s velikom štetom, jemstvo često čini okosnicu cijelog paketa. Što se pojedinačne mjere čvršće zahvataju, gušća je mreža koja svrsi pritvora oduzima osnovu.

Da li prijedlog drži, rijetko se odlučuje na tekstu zakona, nego na kvaliteti predočenih dokaza: osigurano boravište s potvrdom o prijavi prebivališta, dokaziv radni odnos s isplatnom listom, podrška porodice s pisanom izjavom, po potrebi konkretna ponuda jemstva s dokazom o porijeklu sredstava. Posebno kod jemstva sud zahtijeva jasnoću: porijeklo, raspoloživost i ekonomski značaj iznosa za osumnjičenog moraju biti uskladivi. Prenisko jemstvo promašuje svrhu; ono finansirano iz sumnjivih izvora također. Dobro pripremljen prijedlog, koji sudu olakšava prognozu i nadzor čini izvodljivim, mjerljivo povećava izglede na uspjeh, i to čak i kada je sud u prvom krugu odlučio drukčije.

Šta radi naša kancelarija

Razlog za pritvor i odgovarajuću blažu mjeru ispitujemo paralelno: koja se svrha treba osigurati i kojom kombinacijom uslova se može postići i bez zatvorskog pritvora? Za to rano prikupljamo potrebne dokaze, pripremamo ponude jemstva s dokazom porijekla i podnosimo prijedlog u pravom procesnom trenutku. Po potrebi organizujemo kontakt sa terapijskim ustanovama, sa poslodavcem razjašnjavamo nastavak radnog odnosa i u drugom koraku, kada blaže mjere same ne nose teret, provjeravamo pretpostavke za elektronski nadzirani kućni pritvor. Za članove porodice, koji su često prvi koji saznaju za hapšenje, objedinjujemo potrebne korake, od pribavljanja potvrde o prijavi prebivališta do pripreme pisane izjave o podršci.

Kontekst u okviru cjelovite odbrane naći ćete na našoj tematskoj stranici o istražnom pritvoru. Glavni postupak, odbranu u samom krivičnom postupku, paralelno vodimo preko strafsachen.at. Blaže mjere nisu samo plan B za istražni pritvor: one su redovni slučaj koji zakon predviđa, ako se rano i s čvrstim dokazima pripreme.