Pojednostavljeno izručenje: saglasnost i gubitak zaštite specijaliteta

Prednost imaju drugačije odredbe međunarodnih ugovora prema § 1 ARHG. Zato je branilac dužan utvrditi državu moliteljicu, primjenjivi ugovor te njegove dopune ili rezerve koje važe za Austriju. Na pojednostavljene postupke, saglasnost i specijalitet to se također odnosi. Zakonska pravila objašnjena ovdje opisuju § 32 ARHG u onoj mjeri u kojoj pravilo ugovora koje ima prednost ne odstupa. Sam naziv treća država tu provjeru ne rješava. Ako je umjesto toga riječ o Evropskom nalogu za hapšenje, EU-JZG se mora posebno ispitati; njegov model saglasnosti i opoziva ne smije se prenijeti na § 32 ARHG.

Pravo pogođene osobe da se prije saglasnosti posavjetuje s braniocem izričito je utvrđeno u § 32 Abs. 1 ARHG. Osnov za tu izjavu može već biti strani zahtjev za određivanje ekstradicijskog pritvora, pri čemu potpuni zahtjev za izručenje nije u svakom slučaju potreban. Zato je naročito važno unaprijed razgovarati o poznatim optužbama, odlukama i nedostajućim dokumentima. Saglasnost je valjana samo ako obuhvata sve zahtjeve u slučaju da ih postoji više. Osobi kojoj se određuje ekstradicijski pritvor, a koja još nema branioca, mora se odmah postaviti branilac prema § 29 Abs. 4 ARHG.

Osobi u ekstradicijskom pritvoru davanje valjane saglasnosti prema § 32 Abs. 1 ARHG dopušteno je najranije na ročištu o pritvoru prema § 175 Abs. 2 Z 1 StPO. Navedeno ročište odnosi se na prvi pritvorski rok koji, sukladno toj odredbi, iznosi 14 dana od dana određivanja pritvora. Obavezno čekanje od 14 dana ne proizlazi iz toga; presudno je održavanje odgovarajućeg ročišta. Saglasnost izražena prilikom prvog saslušanja, prije spomenutog ročišta, ne predstavlja dovoljan uvjet za valjanu saglasnost u ekstradicijskom pritvoru. Zato treba zajedno provjeriti rješenje o pritvoru, datum određivanja pritvora i termin ročišta.

Saglasnost može postati pravno valjana samo ako je data pred sudom na zapisnik, prema § 32 Abs. 1 ARHG. Prema Abs. 2, sud mora poučiti osobu o pravu na savjetovanje s braniocem, gubitku zaštite specijaliteta i neopozivosti saglasnosti. Ako posljedice nisu razumljive, prije izjave to treba reći i zatražiti potrebnu jezičku podršku. Dodatni uslov za maloljetnike, sadržan u Abs. 3, zahtijeva i pristanak zakonskog zastupnika ili zastupanje maloljetnika po braniocu. Ličnu sudsku saglasnost ne zamjenjuju privatni potpis niti izjava članova porodice.

Načelno, § 23 Abs. 1 i 2 ARHG osigurava da obim krivičnog gonjenja u državi moliteljici bude ograničen izručenjem. Zaštita obuhvata naročito druga djela počinjena prije predaje koja nisu obuhvaćena odobrenjem, ograničenja lične slobode i dalje izručenje trećoj državi. Pravila uređuju i promjenu pravne kvalifikacije. Kod izručenja prema § 32, njegov Abs. 2 isključuje pravo na ovu zaštitu ili odgovarajuće ugovorne odredbe. Takvo izručenje je izuzeto i od zahtjeva za naknadnu saglasnost prema Abs. 2, prema § 23 Abs. 3 Z 3. Prema zakonskom modelu, odvojena rezerva zaštite specijaliteta zato ne omogućava korištenje pojednostavljenog puta bez rizika. O drugim poznatim postupcima treba razgovarati prije saglasnosti.

Dok se čeka kasniji nalog za predaju, valjana saglasnost prema § 32 ARHG ne može se povući. Spise sud neposredno dostavlja Saveznom ministarstvu pravde. Kada su ispunjeni uslovi, savezni ministar nalaže predaju prema § 34 Abs. 3 ARHG; ako postoje sumnje u dopuštenost iz tamo navedenih razloga, mora se provesti formalni postupak. Zato saglasnost ne obećava ni neposrednu predaju ni puštanje na slobodu. Prema § 29 Abs. 5 ARHG, saglasnošću prestaju vremensko ograničenje posljednjeg rješenja o pritvoru i dalja ročišta po službenoj dužnosti. Branilac i dalje mora posebno provjeravati trajanje pritvora.

Sve zahtjeve, rješenje o pritvoru, raspoložive prevode i podatke o drugim postupcima u odredišnoj državi branilac treba prikupiti prije donošenja odluke. Prije neopozive izjave treba ispitati moguće prepreke izručenju, poput zastare. Prema konkretnim posljedicama gubitka specijaliteta treba odvagnuti mogućnost kraćeg postupka. Ako je saglasnost već data, odmah treba osigurati sudski zapisnik, pouku te podatke o trenutku i obimu izjave. Provjera da li valjana saglasnost uopšte postoji razlikuje se od isključenog običnog opoziva. Iako članovi porodice mogu organizovati dokumente i kontakt s braniocem, ne mogu donijeti odluku o saglasnosti umjesto pritvorene osobe.