Izručenje kod prijetnje političkog progona: rizik i dokazi

Primjenjivi ugovor o izručenju prvo se provjerava od strane odbrane kod zahtjeva države izvan EU. Zakonska pravila prema § 1 ARHG važe ako međunarodni sporazumi ne određuju drugačije. Granice koje proizlaze iz ljudskih prava i dalje se moraju poštovati. Predaja na osnovu Evropskog naloga za hapšenje podliježe posebnom pravnom okviru, pri čemu samo državljanstvo EU ne pretvara zahtjev države izvan EU u takav nalog.

Tri područja zaštite razlikuje § 19 ARHG. Na krivični postupak koji nije odgovarao ili neće odgovarati načelima članova 3 i 6 EKLJP odnosi se tačka 1. Izvršenje kazne ili preventivne mjere protivno članu 3 obuhvata tačka 2. Od progona ili drugih teških štetnih posljedica, naročito zbog političkih uvjerenja, vjere, porijekla, državljanstva ili pripadnosti određenoj grupi, štiti tačka 3. U istom predmetu može postojati više razloga.

Jasnoća razloga ugroženosti osobe zbog zaštićenog obilježja mora postojati radi zaštite prema § 19 tačka 3 ARHG. Dokazana opoziciona aktivnost, javno pripisani stavovi, raniji ciljani napadi ili prijetnje osobi i njenoj porodici mogu biti važni kod političkih uvjerenja. Vezu između te pozadine i prijetećeg progona ili drugih teških štetnih posljedica moraju pokazati konkretne činjenice.

Motiv još uvijek nije razjašnjen optužbom za uobičajeno krivično djelo. Primjerice, pokretanje postupka nakon političke aktivnosti, proturječne optužbe te dokumentovane izjave odgovornih službenih osoba predmet su provjere. Zloupotreba krivičnog postupka ne može se dokazati samo političkom aktivnošću. Odbrana mora otvoreno ocijeniti i nepovoljne i povoljne okolnosti te obrazložiti razloge zbog kojih bi upravo ta osoba bila ugrožena nakon predaje.

Zabranu mučenja te nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja sadrži Član 3 EKLJP. Austrija ne smije izručiti osobu kojoj prijeti stvaran rizik takvog postupanja, pri čemu težina optužbe ne dopušta odmjeravanje protiv ove zabrane. Predviđeni zatvor, ranije zlostavljanje, posebna ranjivost ili teška bolest mogu biti važni. Rizik se mora procijeniti prema uslovima u državi odredišta i ličnoj situaciji osobe.

U odluci 11 Os 117/18t od 11. decembra 2018., Austrijski Vrhovni sud je zahtijevao uvjerljive razloge za aktualan, ozbiljan rizik koji se konkretno odnosi na osobu, pri čemu opće informacije o zemlji u tom predmetu nisu bile dovoljne. Zahtjeve za dodatnim ličnim pokazateljima može promijeniti stalna praksa sveobuhvatnih sistematskih povreda ljudskih prava. Kod prijetnji privatnih osoba, neposrednost opasnosti te nemogućnost državnih organa da pruže djelotvornu zaštitu moraju biti dokazane.

Datum, mjesto, učesnike i dokaz određuje upotrebljivo obrazloženje rizika za svaki navedeni događaj. U obzir mogu doći raniji dokumenti o pritvoru, medicinski dokumentovane povrede, neizmijenjene prijeteće poruke, političke objave i provjerljive izjave svjedoka. Koji organi i postupak očekuju osobu pokazuju strana optužnica, nalog za hapšenje ili presuda. Provjeru olakšavaju, a proturječnosti otkrivaju originali, porijeklo dokumenata i stručni prijevodi.

Navedenom riziku moraju odgovarati aktualni izvještaji, primjerice tijela UN-a ili Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja. Treba objasniti koji odlomak izvještaja opisuje relevantnu grupu, organ ili zatvor i zašto se odnosi na Vašu situaciju. Današnja procjena stanja u zemlji nije odluka iz 2018. godine. U slučaju nedostajanja dokumenata, odbrana treba konkretno navesti prazninu i moguće provjere, pri čemu vjerovatna opasnost ne smije biti potkrepljena izmišljenim dokazima.

Prag opasnosti od flagrantnog uskraćivanja pravde primjenjuje Evropski sud za ljudska prava kod predaje prema članu 6 EKLJP, što podrazumijeva toliko temeljno zanemarivanje procesnih garancija da se gubi sama suština prava na pravično suđenje. Ne doseže svaka navedena nepravilnost taj prag. Potrebna je konkretna provjera predviđenog suda, pristupa odbrani i postupanja s teretećim dokazima u stranom postupku.

Iako je Sud u presudi Othman protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 17. januara 2012. smatrao dovoljnim ispitane garancije protiv zlostavljanja samog podnosioca, utvrđena je prepreka prema članu 6 zbog stvarnog rizika korištenja izjava trećih osoba pribavljenih mučenjem. Predmet se odnosio na deportaciju, a mjerila za predaju važna su i za izručenje. Garancija o fizičkom postupanju zato ne potvrđuje automatski da krivični postupak poštuje temeljna prava.

Garancija, kao izjava države koja traži izručenje, namijenjena je otklanjanju konkretno utvrđenog rizika. Potpuni tekst garancije, nadležnost organa koji je izdaje te obaveznost za organe koji će postupati nakon predaje provjerava odbrana. Pouzdanost ne dokazuju sama opća obećanja zakonitog postupanja. Ključno je utvrditi jesu li ranija obećanja poštovana i može li se obećano postupanje osigurati u praksi.

Kao kriterije u predmetu Othman, sud navodi preciznost izjave, poštovanje od strane lokalnih organa, objektivnu kontrolu te nesmetan pristup advokatima. Važni su također ranije zlostavljanje konkretne osobe i istraga navoda o mučenju. Garancija nije automatski djelotvorna, niti je zbog nepovoljnih izvještaja o zemlji uvijek bezvrijedna. Garancijom se mora dovoljno otkloniti utvrđeni rizik; motivi progona, uslovi pritvora i pravičnost postupka moraju se posebno procijeniti.

Postupak se osigurava pritvorom radi izručenja prema § 29 ARHG, za koji je potrebna vlastita valjana osnova. Dopuštenost izručenja sa stanovišta prava osobe sveobuhvatno se provjerava od strane suda prema §§ 31 i 33 ARHG na osnovu zahtjeva i njegove dokumentacije. Lični rizik prema § 19 zato treba rano iznijeti u ovom sudskom postupku. Potpuni krivični postupak o stranoj optužbi u pravilu ne zamjenjuje ta provjera.

Prema § 34 ARHG, Savezni ministar pravosuđa zatim donosi odluku o odobrenju ili odbijanju, pri čemu se uzimaju u obzir mjerodavni sporazumi i međunarodne obaveze Austrije. Izručenje se mora odbiti u onom obimu u kojem je pravosnažno proglašeno nedopuštenim. S druge strane, sudska odluka o dopuštenosti još ne uzrokuje automatsku predaju. Ni sam prigovor protiv izručenja ne vodi oslobađanju iz pritvora, već se postojeće lišenje slobode mora paralelno provjeravati.

Konkretne opasnosti treba iznijeti odbrana, nedovoljne garancije obrazloženo osporiti, a potrebne dopune dokumentacije tražiti. Usmena rasprava može se zatražiti prema § 31 ARHG, pri čemu je odbrana na raspravi obavezna. Odgodno dejstvo ima žalba prema § 31 stav 6 ARHG. Za rokove žalbe treba razlikovati usmeno objavljivanje, pisanu odluku i dostavu. Konkretna odluka treba se odmah provjeriti umjesto računanja na osnovu općeg podatka o roku.

Posebno razjašnjenje uslova i eventualne obustave izvršenja potrebno je za kasniji vanredni pravni lijek. Zaustavljanje predaje ne garantuje sam podneseni zahtjev. Svaka najava datuma predaje i novi dokazi o opasnosti moraju se odmah dostaviti odbrani. Austrijski pritvor, srazmjernost, blaže mjere i puštanje na slobodu paralelno se provjeravaju. Dokumenti o riziku u inostranstvu i stanje austrijskog postupka moraju se zajedno razmatrati za pripremu tih koraka.