Evropski nalog za hapšenje nakon oslobađajuće presude: dvostruko gonjenje i pritvor

Od ponovnog krivičnog gonjenja ili kažnjavanja za isto djelo o kojem je već pravosnažno odlučeno štiti zabrana dvostrukog gonjenja, poznata kao ne bis in idem. Unutar Unije tu zaštitu utvrđuje Art. 50 Povelje EU o osnovnim pravima. U austrijskom postupku predaje, §§ 7, 8 i 8a EU-JZG razlikuju austrijsku odluku, područje primjene Art. 54 Konvencije o provedbi Šengenskog sporazuma (SDÜ) i odluke izvan tog područja. Zaštitu prema SDÜ može pružiti pravosnažna oslobađajuća presuda iako kazna nije izvršena, jer se dodatni uslov izvršenja odnosi na osuđujuću presudu. Austrija ne vodi novo suđenje o tome je li ranija oslobađajuća presuda bila sadržajno ispravna. Na osnovu mjerodavne odluke provjeravaju se uslovi za odbijanje predaje.

Stvarni događaj, a ne isključivo njegova pravna kvalifikacija, čini ključni element za identitet djela. Zbog toga drugačiji naziv krivičnog djela u novom nalogu sam po sebi ne stvara novo djelo. Suprotno tome, ista oštećena osoba ili sličan period još uvijek ne dokazuju identitet. Kao povezana činjenična cjelina moraju se uporediti pojedinačne radnje, mjesta, periodi, učesnici i događaji. U slučaju da ranija presuda obuhvata samo dio više radnji, odbrana mora precizno razgraničiti zaštićeni dio. Tabelarno poređenje opisa iz naloga sa izrekom i utvrđenim činjenicama ranije odluke pomaže uočenje podudarnosti i dodatnih optužbi.

Prvenstveno prema pravu države koja je donijela odluku utvrđuje se da li ona konačno završava krivično gonjenje. Za prekograničnu zaštitu nisu dovoljni samo arhiviranje spisa ili privremeni završetak postupka. Načelno može biti obuhvaćena i odluka tužilaštva, pri čemu su važni njeno obrazloženje i prethodno ispitivanje merituma. U predmetu C-486/14, Kossowski, od 29. juna 2016., Sud EU je razjasnio da konačna obustava bez detaljne istrage, u tamo opisanim okolnostima, nije pravosnažna odluka o meritumu u smislu Art. 54 SDÜ. To ne znači da je isključena svaka obustava zbog nedostatka dokaza. Potrebni su potpuno obrazloženje, podaci o pravosnažnosti i, po potrebi, informacija nadležnog stranog organa.

Konačna odluka donesena u Austriji za isto djelo, koja se može ukinuti isključivo pod uslovima redovne obnove postupka i koja onemogućava dalje gonjenje u državi izdavanja, čini izvršenje u svakom slučaju nedopuštenim prema § 7 Abs. 1 EU-JZG. Dodatni slučajevi iz § 7 Abs. 2, koji se moraju razlikovati od navedenog, odnose se na djela podložna austrijskim krivičnim zakonima, gdje mogu biti relevantni domaći postupak ili tužilačko okončanje. Ipak, § 7 Abs. 3 predviđa izuzetke od stava 2 za lica bez austrijskog državljanstva, uključujući situacije kada stranom postupku treba dati prednost ili kada je postupak završen zbog nedostatka dokaza. Ti izuzeci ne smiju se općenito primijeniti na konačnu odluku prema stavu 1.

Zaštita iz Art. 54 SDÜ ne smije biti povrijeđena izvršenjem evropskog naloga za hapšenje, što zabranjuje § 8 EU-JZG. Zahtjev Art. 54, uz isto djelo i pravosnažnu odluku, kod osude nalaže da sankcija mora biti već izvršena, da se upravo izvršava ili da prema pravu države presude više ne može biti izvršena. Dodatno pitanje zato još ne dobija odgovor samo na osnovu pravosnažne krivične presude. Korisni su aktuelna potvrda o izvršenju, obračun trajanja kazne i odluke o pravnoj mogućnosti izvršenja. Potpunim izvršenjem kazne bez provjere ne smije se smatrati istražni pritvor. Iz dokumenata mora biti vidljivo koje sankcije presuda sadrži i koje su već izvršene ili drugačije pravno riješene.

Od 1. novembra 2025. godine, § 8 i § 8a EU-JZG su izričito razdvojeni, pri čemu § 8a obuhvata pravosnažne odluke države koja nije vezana odredbom Art. 54 SDÜ, Međunarodnog krivičnog suda ili drugog međunarodnog suda. U tim slučajevima izvršenje se može proglasiti nedopuštenim. Zakon dodatno propisuje da se uz stanje izvršenja kazne ili preventivne mjere mora utvrditi da ponovno gonjenje ili izvršenje nije potrebno niti u interesu pravosuđa niti zbog specijalne i generalne prevencije. Ovaj pravni put ne podrazumijeva automatsko odbijanje prema modelu iz § 8, već zahtijeva konkretnu provjeru da li je država ranije odluke vezana odredbom Art. 54 SDÜ, s obzirom na to da članstvo u EU i primjena SDÜ nisu zamjenjivi pojmovi.

Potpuni evropski nalog za hapšenje s razumljivim prevodom, ranija presuda ili odluka o obustavi s obrazloženjem te pouzdan dokaz njene konačnosti čine zajednički skup dokumenata kao polazište. Obim već presuđene stvari pomažu utvrditi optužnica i raniji opisi djela. Dokumenti o izvršenju postaju potrebni nakon osude. O kojim pitanjima je već odlučeno pokazuju austrijske odluke o pritvoru i predaji. Hitno traženje potrebnih dodatnih informacija od države izdavanja predviđa Art. 15 st. 2 Okvirne odluke 2002/584/JHA ako podaci nisu dovoljni za odluku o predaji. Brojeve predmeta i kontakte organa mogu prikupiti članovi porodice. Osjetljive krivične spise šaljite tek nakon dogovora s kancelarijom o odgovarajućem načinu dostave.

Odbrana treba u austrijskom postupku predaje konkretno istaći prigovor dvostrukog gonjenja i priložiti odgovarajuće dokumente. Istovremeno, aktuelna odluka o pritvoru zahtijeva provjeru: § 18 Abs. 2 EU-JZG upućuje na shodnu primjenu § 29 ARHG, čime se načelno primjenjuju i pravila o istražnom pritvoru. Pritvorski razlozi, srazmjernost i blaže mjere ostaju posebna pitanja. Pritvor se samom tvrdnjom o postojanju prepreke predaji ne ukida. Austrijski Vrhovni sud je u odluci 14 Os 118/26y od 7. oktobra 2026. razlikovao prigovore dopuštenosti predaje od pitanja relevantnih za konkretno pravno sredstvo protiv pritvora. Zato pravnu zaštitu u vezi s predajom i pritvorom uskladite prema dostavljenim odlukama i njihovim poukama o pravnom lijeku. Dodatna provjera obavezna je za svaki drugi samostalni osnov pritvora.