Dva evropska naloga za hapšenje: kojoj državi se osoba predaje?

Zahtjeve dvije ili više država članica koje traže izvršenje evropskih naloga za hapšenje protiv iste osobe obuhvata § 22 Abs. 1 EU-JZG. Odluku o tome koji će se nalog prvo izvršiti mora donijeti Austrija. Osobi ova odredba ne daje pravo da slobodno bira državu kojoj će biti predata. Za željeni redoslijed potrebni su pravno relevantni razlozi potkrijepljeni dokumentima.

Koji zahtjevi zaista postoje i na koju se osobu odnose, prvo treba utvrditi. Dvije države ne traže nužno predaju samo zato što postoje dva broja predmeta. Pitanje prvenstva mora se odvojiti od dopuštenosti svake predaje. Provjera zakonskih uslova jednog naloga ne zamjenjuje se njegovim prvenstvom, a drugi zahtjev ne rješava se automatski time što se po njemu kasnije postupa.

Težinu krivičnog djela, mjesto izvršenja i vrijeme izdavanja naloga posebno navodi zakon. Svrha, koja je također važna, odnosi se na krivično gonjenje ili izvršenje kazne zatvora, odnosno preventivne mjere povezane s lišenjem slobode. Zajedno se procjenjuju ovi kriteriji. Ni obavezno prvenstvo težeg djela ni automatsku prednost već izrečene kazne ne propisuje § 22 Abs. 1 EU-JZG.

Radi pouzdanog poređenja, navode obje države treba razmotriti odvojeno. Koja se radnja navodno dogodila i na kojem mjestu, koji je datum izdavanja dokumentovan i koja odluka predstavlja osnov naloga? Opšti opisi opasnosti ili datum hapšenja ovdje malo pomažu. Kako bi sud odlučivao na tačnoj činjeničnoj osnovi, odbrana treba ukazati na nejasne podatke i protivrječnosti.

Istovremenu odluku o dopuštenosti daljnje predaje radi izvršenja drugog naloga zahtijeva § 22 Abs. 2 EU-JZG ako se predaja prvoj državi izdavanja obavlja uz zadržavanje zaštite prema načelu specijaliteta. Gonjenje za druga ranija djela ograničava specijalitet u pravilu. Kod konkurentnih zahtjeva treba dodatno razjasniti smije li osoba kasnije biti predata drugoj državi.

Zato se cijeli daljnji tok ne objašnjava odlukom o prvoj državi. Dodatni postupci i lišenja slobode mogu biti omogućeni dopuštenom daljnjom predajom, koja sama po sebi ne znači trenutnu predaju. Odbrana treba pregledati izreku odluke o oba zahtjeva i utvrditi koje su prepreke i uslovi razmotreni za daljnju predaju. Prema § 22 Abs. 3 EU-JZG, sve uključene države članice moraju biti obaviještene o odlukama.

Zaseban značaj pripada saglasnosti za pojednostavljenu predaju. Učinci specijaliteta nisu prisutni kod takve pojednostavljene predaje, kako je propisano u § 20 Abs. 2 EU-JZG. U slučaju postojanja više naloga, prije izjave treba razmotriti na koji se nalog saglasnost odnosi te kako ona može uticati na daljnje gonjenje i predaju.

Ova pitanja ne dobijaju odgovor iz želje za što bržim završetkom pritvora u Austriji. Daljnje lišenje slobode u drugoj državi može biti povezano s predajom. Potrebno je zatražiti zajednički pregled naloga, pouka o pravima i sudskih zapisnika. Ako je izjava već data, njen tačan sadržaj i odluka na njoj zasnovana moraju se odmah pregledati.

U slučaju postojanja zahtjeva države izvan EU za izručenje uz evropski nalog za hapšenje, primjenjuje se § 23 EU-JZG. Savezni ministar pravde, uz procjenu okolnosti prema § 22 Abs. 1 i u skladu s primjenjivim međunarodnim sporazumima, načelno odlučuje o prvenstvu. O izvršenju evropskog naloga za hapšenje odlučuje sud, koji spise s potrebnom odlukom o izručenju dostavlja Ministarstvu pravde.

Važan izuzetak sadrži § 23 Abs. 3 EU-JZG: evropski nalog za hapšenje ima prvenstvo ako je djelo na kojem se on zasniva neraskidivo povezano s djelom iz zahtjeva za izručenje. Postupak izručenja prvo treba prekinuti, a nakon predaje okončati. Za utvrđivanje postojanja takve povezanosti potrebno je konkretno poređenje djela. Samo po sebi, isto ime ili slični navodi nisu dovoljno obrazloženje.

Potpuni nalozi s prevodima, odluke na kojima se zasnivaju te dosadašnje austrijske odluke potrebni su za advokatsku procjenu. Opis djela, mjesto, datum izdavanja i svrhu postupka treba jasno povezati za svaku državu. Postojeće garancije, dokazi o dostavi te izjave o saglasnosti ili specijalitetu također se trebaju evidentirati. Dokumente porodica može urediti, i izjave o krivičnim navodima treba usaglasiti putem odbrane.

Mišljenje Eurojusta, evropske institucije koja podržava saradnju pravosudnih organa i može savjetovati o konkurentnim zahtjevima, sud može zatražiti prije donošenja odluke. Cilj odbrane je obrazložen redoslijed uz provjeru daljnje predaje. Mišljenje ove institucije nije obavezujuće i ne zamjenjuje austrijsku odluku. Sama činjenica postojanja više naloga ne određuje državu predaje niti znači puštanje na slobodu.