Austrijsko državljanstvo u postupku izručenja: zabrana prema § 12 ARHG

Za § 12 Abs. 1 austrijskog Zakona o izručenju i pravnoj pomoći (ARHG) odlučujuće je austrijsko državljanstvo. Kod klasičnog zahtjeva treće države za izručenje, prvo se mora utvrditi država koja traži izručenje, tražena osoba i pravni put zahtijevane predaje. Ustavna zabrana ne ukida se težinom optužbe. Prema § 1 ARHG, međunarodni sporazumi također zahtijevaju provjeru, pri čemu opšta prednost sporazuma ne znači neograničeno dopuštenje za izručenje vlastitih državljana.

Postojeće uvjerenje o državljanstvu, zajedno s pasošem ili ličnom kartom te eventualnim ispravama o promjeni imena, treba dostaviti odbrani. Ime, datum rođenja i podaci u zahtjevu moraju se moći povezati s istom osobom. Adresu potvrđuje prijava prebivališta, a pravo boravka boravišna dozvola. Nijedan od tih dokumenata ne može zamijeniti dokaz državljanstva. Pouzdano vlastito državljanstvo ne dokazuju sami po sebi ni rođenje u Austriji ni austrijski članovi porodice.

Kontaktiranje nadležne opštine prema § 41 StbG moguće je za potvrde u Austriji ako nedostaje dokaz, dok za osobe s glavnim prebivalištem u inostranstvu postoje posebne nadležnosti predstavništava. Utvrđivanje statusa rješenjem prema § 42 StbG dolazi u obzir kod osnovanih sumnji. Stari pasoš ne razjašnjava konačno mogući kasniji gubitak državljanstva. Posebna provjera § 27 StbG i eventualne prethodne dozvole za zadržavanje austrijskog državljanstva potrebna je ako je strano državljanstvo stečeno na zahtjev. Zahtjevi u vezi s pritvorom moraju ostati u fokusu dok se to razjašnjava.

Izuzetak iz § 12 Abs. 2 ARHG zahtijeva da je strani organ austrijskog državljanina predao austrijskim organima samo privremeno. Ta predaja mora služiti određenim procesnim radnjama ili pružanju pravne pomoći. Tada stav 1 ne sprečava kasnije vraćanje. Uslove ne ispunjavaju sami po sebi ni ranije prebivalište u inostranstvu, ni djelo počinjeno tamo, ni strana potjernica. Odlučujući su prvobitni dokumenti o predaji, njihova svrha i dogovoreni privremeni karakter.

Poseban sistem reguliše predaju drugoj državi članici EU. Posebne razloge za odbijanje kod austrijskih državljana, na primjer za djela obuhvaćena austrijskim krivičnim zakonima, predviđa § 5 EU-JZG. Uz ostale zakonske uslove, predaja radi krivičnog gonjenja može biti dopuštena, ali uvijek samo uz propisani uslov povratne predaje radi izvršenja kasnije izrečene kazne zatvora u Austriji. Zato austrijski pasoš ne sprečava takvu predaju u svakom slučaju.

§ 5 Abs. 4 EU-JZG načelno zabranjuje izvršenje evropskog naloga za hapšenje protiv austrijskih državljana i pod zakonskim uslovima predviđa izvršenje u Austriji ako taj nalog već služi izvršenju kazne zatvora ili preventivne mjere koja uključuje lišenje slobode. Posebna pravila o odricanju iz § 5 Abs. 6 EU-JZG također se moraju uzeti u obzir. Takvo odricanje mora biti izričito, moguće je najranije na tamo navedenom ročištu o pritvoru i važi samo ako je dato na sudski zapisnik. Saglasnost ili odricanje treba dati tek nakon provjere potpunog naloga i njegovih posljedica.

Postupak izručenja vodi državno tužilaštvo, dok sudske odluke donosi sudija pojedinac pripadajućeg zemaljskog suda, prema § 26 ARHG. Ako je osoba u sudskom pritvoru ili zatvoru, mjesto lišenja slobode određuje mjesno nadležno tužilaštvo; nadležni zemaljski sud slijedi sjedište tog tužilaštva. Odbrana treba jasno dokazati državljanstvo i identitet te tražiti da se izručenje proglasi nedopuštenim. Sudsku odluku o dopuštenosti uređuje § 31 ARHG. Savezni ministar pravde mora odbiti izručenje prema § 34 ARHG u obimu u kojem je ono pravosnažno proglašeno nedopuštenim.

§ 31 Abs. 6 ARHG propisuje najavu žalbe u roku od tri dana ukoliko je odluka o dopuštenosti usmeno objavljena. Nakon što se dostavi pismeni otpravak, žalba se može dodatno obrazložiti u roku od četrnaest dana, pri čemu žalba ima odgodno dejstvo. U konkretnom predmetu treba odmah provjeriti objavu, dostavu i pouku o pravnom lijeku. Članovi porodice trebaju dostaviti potpune odluke umjesto pojedinačnih snimaka ekrana i izričito navesti najavljeni datum predaje.

Samo pod zakonskim uslovima iz § 29 ARHG smije se odrediti ili nastaviti ekstradicijski pritvor. Tu prepreku mora istaći odbrana i protiv daljeg ekstradicijskog pritvora te tražiti puštanje na slobodu ako je zabrana zbog državljanstva utvrđena i ne postoji odgovarajuća situacija vraćanja nakon privremene predaje. Sudsku provjeru pritvora ne zamjenjuje samo pozivanje na austrijski pasoš. Osnov zasebnog istražnog pritvora ili izvršenja kazne zatvora treba provjeriti odvojeno ako oni postoje. Prestanak svrhe izručenja ne ukida automatski drugi pravni osnov lišenja slobode.

Iako odbijanje izručenja ne predstavlja oslobađajuću presudu, austrijsko krivično gonjenje za djelo počinjeno u inostranstvu može biti omogućeno odredbom § 65 StGB, posebno u slučajevima kada je počinitelj u vrijeme djela bio austrijski državljanin ili je kasnije stekao državljanstvo pod uslovima navedenim u tom paragrafu. Za primjenu ove odredbe načelno su presudni i uslov kažnjivosti na mjestu počinjenja djela te ostali zakonski zahtjevi. Međutim, prema § 65 Abs. 4 StGB, takvom gonjenju mogu se protiviti naročito pravosnažna oslobađajuća presuda ili drugo okončanje gonjenja odlukom suda države mjesta djela te pravosnažna strana osuda pod tamo navedenim uslovima izvršenja. Zbog toga odbrana mora odvojeno obrađivati pitanje zaštite od izručenja i mogućnost gonjenja u Austriji, s obzirom na to da se time ne preuzima automatski svaki strani postupak.