Izdržavanje austrijske zatvorske kazne u drugoj državi EU: prijenos izvršenja

Pravosnažna zatvorska kazna ili preventivna mjera lišenja slobode koju je austrijski sud izrekao nakon krivičnog postupka predmet je § 42 EU-JZG. Osuđena osoba mora se nalaziti u Austriji ili u državi predviđenoj za izvršenje, dok je država izvršenja ona država članica koja preuzima daljnje izvršavanje. Ovaj postupak razlikuje se od predaje temeljene na evropskom nalogu za hapšenje, koji se odnosi na predaju radi krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne i podliježe posebnim pravilima. Premještaj između austrijskih zatvora predstavlja drugo pitanje. Za države izvan EU potrebno je posebno provjeriti primjenjivu ugovornu i zakonsku osnovu, jer se ovdje opisana pravila EU ne mogu jednostavno prenijeti na tu situaciju.

Tri situacije u kojima saglasnost osuđene osobe nije potrebna navodi § 42 Z 1 EU-JZG. Prva situacija nastupa kada osoba ima državljanstvo države izvršenja i u toj državi ima prebivalište ili stalni boravak. Druga situacija postoji kada osoba u toj državi ima prebivalište ili stalni boravak i u nju je pobjegla ili se na drugi način vratila u vezi s austrijskim krivičnim postupkom ili presudom. Treća situacija nastupa kada bi nakon završetka izvršavanja kazne ili mjere osoba bila prisilno udaljena u tu državu na osnovu odluke o protjerivanju, naloga za prisilno udaljenje ili zabrane boravka. Odgovarajuća odluka mora biti sadržana u presudi ili biti sudska odnosno upravna odluka donesena kao posljedica te presude. Samo strano državljanstvo nije dovoljno za prvu situaciju. Prijenos se ne sprečava automatski odbijanjem saglasnosti u jednoj od ovih situacija. Zato je potrebno zajedno provjeriti stvarne okolnosti boravka i sve relevantne odluke.

Za osobe bez državljanstva države odredišta, § 42 Z 2 EU-JZG predviđa dodatni put koji zahtijeva njihovu saglasnost, odgovarajuću izjavu države izvršenja, najmanje pet godina neprekidnog zakonitog boravka u toj državi te zadržavanje prava na stalni ili dugotrajni boravak uprkos osudi. U slučaju da uslovi iz Z 1 i Z 2 nisu ispunjeni, može se razmotriti primjena Z 3, za koju su potrebne saglasnosti i osuđene osobe i nadležnog stranog organa. Konkretne veze moraju biti toliko snažne da izvršenje u toj državi olakšava društvenu reintegraciju. Kao korisni dokazi mogu poslužiti stvarno središte životnih odnosa, održavani porodični kontakti, osiguran smještaj ili mogućnosti zaposlenja. Navedeni elementi predstavljaju praktične primjere dokazivanja, a ne fiksnu zakonsku listu dokumenata. Lična želja ili samo formalna prijava adrese često još ne objašnjavaju dovoljno izglede za reintegraciju.

Dio procjene čine i veze s Austrijom. Prema § 42b Abs. 3 EU-JZG, od pokretanja izvršenja u inostranstvu može se u pojedinačnom slučaju odustati ako snažne veze s Austrijom upućuju na to da bi izvršenje ovdje olakšalo resocijalizaciju i društvenu reintegraciju. Konkretne okolnosti su važne. To mogu biti stvarna briga o djeci, porodični život u Austriji ili pouzdan plan za vrijeme nakon otpusta. Sama činjenica da rodbina živi u Austriji ne stvara automatski izuzetak. Potrebno je objasniti koji odnosi postoje, kako se održavaju i zašto je mjesto izvršenja za njih važno. Da bi se pojedinačni slučaj mogao razumljivo procijeniti, veze s inostranstvom i veze s Austrijom treba prikazati dosljedno.

Uprava zatvora mora, u skladu sa § 42a, bez nepotrebnog odlaganja nakon prijema sastaviti zapisnik o izjavi osuđene osobe ako su uslovi iz § 42 EU-JZG ispunjeni ili se njihovo ispunjenje očekuje. U tom zapisniku navodi se tačno prebivalište ili stalni boravak u državi izvršenja te, prema potrebi, relevantne odluke iz oblasti prava stranaca koje su već donesene na osnovu austrijske presude. Radi provjere, zapisnik se dostavlja Saveznom ministarstvu pravosuđa, pri čemu ovaj korak još ne predstavlja odobrenje prijenosa. Prije izjave, državu odredišta, podatke o boravku i uslove saglasnosti potrebno je uporediti s postojećim spisima. Iako članovi porodice mogu dostaviti dokumente i kontaktne podatke, time ne mogu zamijeniti zakonski potrebnu saglasnost osuđene osobe.

Prema § 42b EU-JZG, Savezno ministarstvo pravosuđa provjerava uslove i, prema potrebi, obraća se drugoj državi članici. U situacijama iz § 42 Z 3, prije dostavljanja potrebno je konsultovati strani organ, pribaviti njegovu saglasnost te obrazložiti razloge za reintegraciju. Dostavljena dokumentacija obuhvata presudu, popunjenu i potpisanu potvrdu kao i zapisnik o izjavi. Zakonska pravila uređuju prijevode i obrazac za obavještavanje. Obaveza dostavljanja dokumentacije ne nastaje na osnovu molbe osuđene osobe ili stranog organa prema § 42b Abs. 6. Dostavljanje, odluka stranog organa o priznavanju i fizički premještaj predstavljaju odvojene korake. Istovremeno obraćanje još jednoj državi članici nije dozvoljeno. U slučajevima iz Z 1 i Z 2, obrazloženo mišljenje države izvršenja protiv koristi za reintegraciju obavezuje Ministarstvo da provjeri treba li povući potvrdu. Osoba koja se nalazi u Austriji mora biti obaviještena o odluci na jeziku koji razumije.

Kraća zatvorska kazna ili raniji otpust ne nastaju automatski uslijed prijenosa. Prema odredbi § 42b Abs. 4 Z 2 EU-JZG, Ministarstvo pravosuđa dužno je uz potvrdu zatražiti obavijest o pravilima države izvršenja koja se odnose na uslovni ili prijevremeni otpust. Posebna provjera neophodna je za utvrđivanje značaja tih pravila za konkretnu presudu. Za savjetovanje mogu biti značajni i uslovi izvršenja, mogućnost porodičnih kontakata te potrebna zdravstvena zaštita. Potpuna presuda s podacima o pravosnažnosti, aktuelni obračun kazne, dokazi o boravku, relevantne odluke iz oblasti prava stranaca i dosadašnja prepiska nužni su za pouzdanu advokatsku procjenu. Ako primite odbijanje, sačuvajte cijelu obavijest i datum prijema. Dostupna pravna zaštita zavisi od konkretne odluke i nadležnog organa, pri čemu iz same želje za prijenosom ne proizlazi jedinstven rok za žalbu.